Danas sam nostalgična. Slušam Zabranjeno pušenje.
Ne znam za čim, ne znam za kim. Ma zapravo znam ali ne smijem to reći. A uvijek kad me uhvate takve epizode, kad osjetim da mi se stisne nešto oko srca, onda mi se miješaju uspomene koje tjeraju na suze. One neke lijepe ali i manje lijepe. Kad ti se plače, plače ti se - za lošim što je iza tebe jer ti je jednostavno žao samog sebe što si to prošao. Za dobrim što je prošlo jer je prošlo. Ma nije bitno. Kad ti se plače, plače ti se.
Neke će dobiti veliki buket cvijeća,
neke će đuskati na najveće hitove Zdravka Čolića u Areni,
neke će se odmoriti od napornih kućanskih poslova,
ali nadam se da će sve proslaviti Dan žena na način kako to žele!
"Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu."
Tako je sedam stoljeća prije Isusa pisao prorok Izaija.
Je li se Isus rodio u našim srcima?
Može li se reći da je radosno dočekao svoj zemaljski rođendan i ove godine?
Ima četvero dječice u našoj zemlji koja su dospjela u novine tik prije Božića, zapuštena, gladna, nevoljena, neodgojena. I javilo se sto ljudi da ih udomi i ugrije - neki preko blagdana, a neki za čitav život. Otvorili su srca za njih.
Koliki su činili djela milosrđa kroz ove predblagdanske dane...koliki su molili za druge, pekli im kolače, posjećivali, telefonirali, prali prozore, išli u kupovinu za stare i nemoćne...
Koliki su svećenici strpljivo satima sjedili u ispovjedaonicama i slušali more ljudi koji su došli primiti sakrament pomirenja.
Kolike obitelji, male, velike, siromašne, bogate - su jutrom prije zore počinjale dan misama zornicama. Kako su lijepo sjeme posijali roditelji koji su svoju djecu na taj način pripremali za Božić - stvorili im obiteljske uspomene koje vrijeme nikad neće pregaziti!
Zaista, Božić živi u ovom narodu - dobrih ljudi ima, zlo ne pobjeđuje!
Svatko tko se komadića Sebe odrekao u korist drugoga sigurno će znati prepoznati ljepotu ove Božićne noći i nadu koju ona budi u srcima vjernih - onda, kada umre svaka sebičnost, kada umre svako obožavanje idola, možemo se puni poštovanja i poniznosti nagnuti u jasle da vidimo lice svojeg Boga, koji je prezreo raskoš i odlučio kraljevati u srcima, a ne na svjetovnim tronovima.
Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!
Na dobro nam došao Božić, sveto porođenje Isukrstovo!
slika preuzeta s ovog bloga
Već je puno vremena prošlo od početka Došašća, bliži nam se treća adventska nedjelja.
Lagano popunjavam popis dužnosti za posljednjih desetak dana prije Božića: oprati prozore, okititi balkon, poslati čestitke, ispeći kekse. Imam i nekoliko želja za koje bih voljela da se ispune. Jedna od njih je bijeli Božić. Bojim se da će ti bijeli Božići posve iščeznuti i da ćemo ih se ubrzo prisjećati kao nekih davnih slika.
A možda će u budućnosti i izraz "predblagdansko vrijeme" postati sinonim za kolektivnu čangrizavost i ulazak u depresivnu epizodu. Naime, dogodilo mi se više puta ovih dana da sam se našla u grupi ljudi koji čekaju. Na pošti, u banci, i slično. I, iako se uvijek nađe nekolicina živčanih nametljivaca koji svima pokvare trenutak, razina međusobe netrpeljivosti koja ovih dana hara tim mjestima premašuje sva očekivanja. Ne razumijem zašto je tome tako. Zašto je taj naš prosinac toliko užurban mjesec.
No, bilo kako bilo, vrhunac "predblagdanskog vremena" u mojem malom svemiru nije rezervacija skijanja u S.Moritzu niti kupovanje skupe haljine za doček. Vrhunac je nalaktiti se na onu drvenu kućicu u Bogovićevoj, naručiti dva kuhana vina i grijati si uške.
Baš je malo čovjeku potrebno da bude sretan. Samo treba otvoriti srce.
< | travanj, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.